O Vodonicima

Birdlip Novembar 14, 1942
O Vodonicima

            Posle duže vremena večeras ćemo opet govoriti o kosmološkoj strani Rada. To je tako velika tema i predpostavljam da je nikad nećemo iscrpeti. Reč je o tome da je Čovek Kosmos i da je Kosmos u Čoveku, tako da se ne može očekivati da se lako može objasniti. Stoga u Radu postoji Kosmološka i Psihološka strana, koje su međusobno povezane i koje su postepeno shvaćene. U suprotnom ne može postojati prava Psihologija. Rad kaže da se Čovek ne može uzeti odvojeno od Kosmosa u kojem postoji, niti se Kosmos može odvojiti od Čoveka. Veliki Svet u kojem se Čovek pojavljuje je Makrokosmos i Čovek u njemu treba da bude Mikrokosmos ili mali Univerzum – to jest, on ima u sebi mogućnost odražavanja Kosmosa u sebi i bivanja u skladu sa njim.

            Već smo govorili o maloj bočnoj oktavi sa Sunca u Velikom Zraku Stvaranja, u kojem Čovek nalazi svoje mesto i na tom mestu smo stali, u našem kosmološkom izučavanju Rada i započeli smo sa izučavanjem ideja i parabola Jevanđelja sa ovog stanovišta. U samom Velikom Zraku Stvaranja Čovek se ne pojavljuje. On je eksperiment Sunca u samo-evoluciji. Kao deo Organskog Života na Zemlji on služi prirodi. Služi evoluciji na Zemlji i služi njenom Mesecu. Ali njega je stvorilo Sunce sa mogućnošću drugačije sudbine ako pokuša da se probudi. Zato Rad i druga slična učenja postoje na Zemlji – da probude Čoveka koji dok god je uspavan, samo je  u službi prirode, da se probudi i dođe pod dejstvo inteligentnijih uticaja i napokon se vrati svom poreklu. To je dvostruki aspekt Čoveka, i zato je Čovek u Radu podeljen na mehaničkog, uspavanog Čoveka i čoveka koji se budi, delimično probuđenog ili probuđenog tj. svesnog Čoveka.

            U ovome što sledi ukratko ću govoriti i daću samo nacrt mnogih različitih ideja izvedenih u Radu iz prvog Velikog Kosmološkog Dijagrama, Zraka Stvaranja. Ovaj dijagram počinje iz Apsoluta i spušta se u fazama do najmanjeg i najnerazvijenijeg dela Kosmosa u skali opadajućeg reda. Naš Zrak Stvaranja spušta se do Meseca. Večeras ćemo sa tim dijagramom povezati ideju različitih materija ili energija na različitim nivoima Zraka. U ovom sistemu se o materiji i energiji govori zajedno kao o različitim stranama iste stvari. Prva stvar koju treba razumeti u tom smislu je da je na vrhu Zraka najfinija energija a najgrublja na dnu. To vam daje ideju o različitoj materijalnosti koja pripada svakoj fazi nastajanja. Budući da stvaralački proces sledi Zakon Tri Sile, i manifestujući se u sukcesivnim fazama shodno Zakonu Sedam ili Zakonu Oktave – kako se stvaralački proces spušta, materijalnost svakog nivoa kreacije postaje gušća. Sa najvišim nivoom, samim Apsolutom, moramo da povežemo najfiniju materiju i tako najveću energiju. Sa Mesecom na dnu Zraka moramo da povežemo najgrublju materiju i stoga najmanje slobodnu energiju. Postoje materije koje pripadaju nivou Apsoluta, materije koje pripadaju nivou Zvezdanih Galaksija, nivou Sunca, nivou Zemlje, sve do nivoa Meseca.  Jednom kad shvatite da je Univerzum Silazeća Skala  Stvaranja, i da udaljavanjem od Apsoluta postaje hladnija i gušća, shvatićete nešto od onoga šta se misli kad Rad govori o mestu u Univerzumu. Mesto u Univerzumu se događa u određenom obliku materije – ili nazovimo ga materije-energije. Vizuelno kažemo da je materijalnost užarenog sunca finija nego materijalnost stolice ili stola na Zemlji – ili  materijalnost Zemlje kao supstance – koja ne može da egzistira na suncu. Ako sada samo shvatimo da je čin nastajanja isto sto i serija sukcesivnih kondenzacija  nećemo  mnogo pogrešiti. Viđen u  ovom svetlu, Kosmos kao Silazna Skala koja počinje od Apsoluta, je serija energija ili materija-energija. Ili ukratko serija različitih materijalnosti. U ovom učenju različite tačke u kosmosu ili različite materije se nazivalju Vodonicima.  Za sada morate ovaj izraz da prihvatite bez objašnjenja. Kosmos je serija Vodonika ili materija koji počinje od vrha ka dnu. Ovi “Vodonici” ili materije-energije silaženjem naniže povečavaju gustinu. Postaju grublje, ili da kažemo, teže.

            Ovde imamo dijagram koji pokazuje kako je kosmos pretvoren u seriju materije-energije. Prvo su uzete četri tačke u Zraku Stvaranja: Apsolut, Sunce, Zemlja, Mesec. Povezuju ih tri oktave, i rezultat je tri Oktave Zračenja. Prve tri note Do, Si, La, formiraju prvu materiju-energiju ili Vodonik, itd. Sve ovo će biti detaljnije objašnjeno nekom drugom prilikom. Moj cilj je da  treba da vam da ideju o tome šta znači Vodonik tako da mogu da idem na sledećih nekoliko dijagrama. Ako razumete da se Energije ili Vodonici formiraju na različitim nivoima silazećeg Zraka biće dovoljno. Kao što vidite u poslednjoj koloni Vodonici su predstavljeni u silaznoj skali. To je zato što u Čoveku samo određeni Vodonici mogu biti prisutni. Čovek nema sve materije ili energije koje sačinjavaju Kosmos u njemu. Npr. on nema materiju Apsoluta. Treća kolona pokazuje Vodonike koji se nalaze u Čoveku, ili drugačije rečeno, Čovek može da ih ima. Izučavajte ovaj dijagram neko vreme. Primetićete da je Kosmos u silaznom poretku pretvoren u Kosmos energija različitih kvaliteta i gustina dolazi  iz različitih tačaka Zraka Stvaranja. Prvih četri Vodonika 6, 12, 24 i 48 su Psihološki.  To znači da su to “psihološke energije”. To su energije sa kojima centri u Čoveku rade. Peti Vodonik – 96 – je nazvan “Životinjski magnetisam”. Šesti – 192 – se zove “vazduh2. Onda dolazi 384 “voda” , 768 “hrana” onda 1536 koji uključuje supstance kao što su drvo, vlakna, trava, onda 3072 zvani minerali. Svi ovi Vodonici dešavaju se u Čoveku. I zbog toga što se svi ovi Vodonici sadrže u Čoveku  kosmos (u izvesnoj meri) je sadržan u njemu. Primtetite da u izvesnoj tački ovi vodonici postaju “vidljivi”. Psihički Vodonici su “nevidljivi”.

            Primenimo sada ove Vodonike na Čoveka, viđenog kao Fabrika u 3 nivoa. Tri Hrane ulaze u Čoveka – koje su u smislu vodonika 48, 192 i 768.

Čoveka hrani Univerzum sa tri tačke u njemu. Ovi Vodonici se vare. Pratimo sada Varenje 768. Varenj znači Transformacija. Telo transformiše niže Vodonike u više Vodonike po zakonu oktava. Ukratko, 768 se transformiše u 384, itd. Dostiže se vodonik 12.

Pošto govorimo ukratko, ostavićemo postrani oktavu vazduha, i govorićemo o transformaciji Utisaka 48. Ovo se ne događa samo po sebi, izuzev u malim količinama. Ipak ovo je najvažnija oktava u varenju u Telu.

 

Ova energija se zaustavlja osim ako nešto nije podignuto do nje da je vari. Ako je oktava započeta, ona stvara dodatni Vodonik u Telu.

Međutim, mora da se da Prvi Svesni Šok da bi se proces započeo.
Stoga:

Kada čovek radi na sebi on započinje oktavu i nova energija se stvara u njemu. To je kada Rad počinje u čoveku u odnosu na stvaranje nove snage u njemu. Želim samo da razumete opštu ideju. Detalji mogu biti ostavljeni za kasnije.

This entry was posted in Maurice Nicoll. Bookmark the permalink.

Leave a comment